Naslovnica arrow Vatrogasna tehnika arrow Obilazak Svetog Florijana u Austriji 22 Studeni 2017
English Croatian Czech German Russian
Glavni Izbornik
Naslovnica
O nama
Impressum
Monografija DVD-a
Vatrogasni dom
Vozila i oprema
Povijest vatrogastva
- - - - - - -
Dogaanja
Preventiva
Vatrogasni svijet
Vatrene korner
- - - - - - -
Trailica
Galerija slika
Knjiga dojmova
Web linkovi
Pitanja
Natjecanje 2006
Oglasnik test
Album
Login
Tko je online
Danas:75
Juer:408
Tjedan:817
Ukupno:3102525
Prijatelji
Vatrogasni portal 
Osnovna kola Jastrebarsko 
DVD Desno Trebarjevo 
DVD Bregana 
DVD Mladost KS 
Obilazak Svetog Florijana u Austriji Ispis E-mail
Damir Lackovi   
Subota, 06 Svibanj 2006

 

 

st_florijan_svod_pobjede_nad_turcima

Obiljeavajui Florijanovo, 4. svibnja, mnogi vatrogasci su se prisjetili tog ranokršanskog sveca. Mnoge se prie prepriavaju, svatko ponešto u prii ispusti, a ponešto doda... Zahvaljujui kontaktu s vrijednim sveenicima reda Augustinera iz samostana Svetog Florijana, gdje se nalazi i gro

 

b tog sveca, povest emo Vas u virtualni obilazak Dvorca sveenika reda Augustinera u Svetom Florijanu....

 


Godine 304. poslije Krista, na mjestu gdje se danas nalazi samostan, sahranjen je sveti Florijan, visoki inovnik uprave rimske provincije Ufernorikum.Od toga vremena nastalo je iznad njegovog muenickog groba ovo mjesto kršanskih hodoasnika.

 

 

Na poetku 9. stoljea poinje zvanina dokumentacija o ovome samostanu. Godine 1071. u redu Augustinera se je angairao i biskup Altman od Pasaua, te od tada do danas je neprekinuto djelovanje sveenika tog reda. Zadatak reda Augustinera sastoji se u njezi liturgije, nauke i dušebriništva. Danas, zajednici sveenika pripada etrdesetak lanova, od kojih veliki dio vodi brigu o 30 pripadajuih upa.

Osim toga, u samostanu se ve 900 godina njeguje zborsko pjevanje, a zbor djeaka Svetog Florijana je jedan od najpoznatijih zborova u Austriji.

U 11. stoljeu napravljena je Romanska crkva, koja je poslije poara u 13. stoljeu zamijenjena Gotskom crkvom.

Krajem 17. stoljea krenulo se u izgradnju novog samostana u obliku dvorca i crkve u baroknom stilu. Od 1686. do 1751.godine, uspjelo je trojici ondašnjih vrhunskih majstora zidara, izgraditi jedno zdanje koje zaslueno pripada medu najljepše barokne graevine Austrije.

 

Karlo Antonio Karlone iz Milana, razradio je cjelokupan projekt, napravio crkvu pri samostanu, kao i zapadnu stranu, sve do portala - glavnog ulaza. Austrijanac Jakob Prandtauer dovršavao je od 1708. godine zapadnu i junu stranu, zakljuno sa Mramornom salom, da bi Gotthard Hayberger iz Štajerske, 1751. godine završio graevinske radove izgradivši biblioteku.

 

Ovdje poinje naš obilazak kroz ovo velianstveno barokno zdanje. Dvorska biblioteka Svetog Floriana pripada medu najvee samostanske biblioteke Austrije sa trenutno preko 140.000

knjiga, od kojih se 30.000 moe vidjeti u glavnoj sali. Preko 800 otisaka iz kolijevke tiskarstva i 1000 rukopisa svjedoe o višestoljetnom skupljanju, koje se i danas aktivno njeguje. Biblioteka stoji na raspolaganju stanovnicima dvorca, kao i ostalim zainteresiranim osobama.

Posebno vrijedno za vidjeti je predivna opremljenost glavne sale: namještaj je raen od orahovog drveta, a umjetnika rezbarija runi je rad porodica Jegg i Sattler iz Svetog Floriana. Sliku na stropu radio je austrijski barokni slikar Bartolomeo Altomonte.

 

U takozvanom Florijanovom prolazu neemo vidjeti samo statue i objekte poštovanja iz razliitih starih vremena,ovdje e biti ispriana i pria muenikog Sveca...

 

Austrija je u doba Rimskog carstva bila rimska provincija Noricum. Tu su bili stacionirani djelovi X rimske legije – Gemina, koji su na Dunavu branili granice tadašnjeg rimskog carstva. Glavni grad te provincije bio je Lauriakum. Tu je bio stacioniran veliki kamp rimskih vojnika, a njihov zapovjednik bio je guverner te provincije. U prvim danima svoje vladavine, rimski Car Dioklecijan je tolerirao kršane. Problemi su poeli kada su rimski vojnici, malo po malo prelazili s mnogoboštva u kršanstvo i zbog toga su redom bili otpuštani iz rimske vojske. Zabrinut za opstanak svojeg carstva, Dioklecijan objavljuje svoj "EDICT" – naredbu o zabrani kršanstva. Poeo je strašni lov i ubijanje kršana, najprije u samom Rimu, a vrlo brzo i na podrujima rimskih provincija. Revni guverner Noricuma, elio je uzvisiti sebe pred rimskim carem, te je brzo elio izvršiti "Imperior edict" – carsku naredbu. Poeo je sijati strah meu kršanima, progoniti ih i ubijati.

 

U malom gradu Cetiumu, koji se danas zove St. Pölten, zapadno od današnjeg Bea, 304. godine, voditelj uprave zvao se je Florijan. Iako je bio vojnik i vojni asnik (principales) po profesiji te Rimski graanin, Florijan je bio porjeklom iz tih krajeva. Svaki vojnik koji je odsluio 20 godina u rimskim legijama, dobio je pravo rimskog graanstva. Kada je Florijan uo za progon i muenje kršana i uhienja asnika rimskih legija zbog prelaska na kršanstvo, on je krenuo na put u Lauricum, tadašnji glavni grad te provincije. Legenda kae da su zapovjednici u Lauricumu uloili mnogo uzaludnog truda, ne bi li Florijana privolili na prinošenje rtve Rimskim bogovima, kako bi na taj nain pokazao odbacivanje svoje kršanske vjere. U svojoj ljutnji, guverner ga je dao bievati. No i nakon bievanja, Florijan je rekao da je njegova kršanska vjera još vrša zbog te muke. Guverner je elio poslati "dobar glas" caru Dioklecijanu, te je osudio Florijana na smrt. Rimski vojnici, odani guverneru, odveli su ga na most preko rijeke Enns. Neki kai da su ga pri tome muili i s njega ivog kou oderali, vezali mu teški mlinski kamen oko vrata i bacili ga u rijeku. Jedna ena – kršanka, udovica Valerija, našla je njegovo tijelo i donijela ga na mjesto gdje je mnogo stoljea nakon toga izgraen oltar crkve svetog Florijana. Od tada su se dogodila mnoga uda koja su se pripisivala zagovoru ovog velikog kršanskog muenika, te su dvorac i crkva Svetog Florijana postali mjesto susreta poklonika jake kršanske vjere i mjesto hodoaša ljudi iz itavog svijeta.

 

Djelovi njegovog tijela su u 12. stoljeu poslani u Rim, a Papa Lucius III je dao jedan dio tih relikvija kralju Kazimiru od Poljske i poljskom biskupu u Krakovu. Tako je Florijan postao svetac – zaštitnik gornje Austrije, te glavni svetac – zaštitnik Poljske.

 

U poetku, Florijan je bio prikazivan kao vojnik-graniar sa orujem, da bi od kraja srednjeg vijeka slovio kao zaštitnik od poara, vatrene stihije i poplave. Danas je zaštitnik vatrogasaca, prikazan sa kantom vode, kako gasi kuu u plamenu.

 

Iz Florijanovog prolaza vodimo Vas u Mramornu salu, koja je zamišljena kao sala za slavlja i prijeme Austrijskim vladarima pri njihovim posjetama samostanu. Poznati majstor gradnje toga vremena, Jakob Prandtauer, uspio je napraviti upeatljiv primjer austrijske barokne arhitekture: od poda, preko zidova, do svoda, ova je sala jedna simfonija u crveno-bijelo-crvenom. Jedno udvaranje i klanjanje Austriji i kui Habzburgovaca. Prostorija je posveena posebno vanim dogaajima: pobjedi protiv Turaka, a time i herojima tih ratova, Princu Eugenu od Savoje i njegovom caru Karlu IV. Poslije gotovo 300 godišnjeg rata i opsada svi su bili presretni i zahvalni konano postignutim mirom. Ta radost je posebno prikazana na plafonskim slikama Bartolomea Altomontea. Pobjedniki Bog stavio je jednu nogu na Turskog vojnika, Austro-ugarska se klanja sa palmama mira i sve alegorijske figure zrae sreom zbog pobjede i mira. Nas hrvate e razveseliti centralni plašt kockica crveno bijelih polja... Za vjerovati je da je umjetnik imao na umu doprinos hrvatske kao predzia kršanstva u toj obrani i pobjedi nad turcima...

Kod slika na stropu posebna se panja treba obratiti optikim varkama. Na primjer, naslikana arhitektura, koja strop ini jos višim, glava turina ili prednje noge i glava bijelog konja, koji se na izgled uvijek okreu prema promatrau. Ova sala slui i danas kao prostor za sveanosti, koncerte i razne kulturne dogadaje.

 

Prolaz sa galerijom slika, careva Habzburgovaca, iz baroknog vremena, vodi dalje prema zapadnoj strani u Pralatov prolaz, koji se sa svojih 175 metara duine prua od Pralatovih prostorija, sve do crkve. Predivno stubište sa Carevim stepenicama vodi nas dalje tragovima careva u Svetom Florianu. Samostani su u baroknom vremenu bili duni svim hodoasnicima i putnicima - namjernicima pruiti smještaj i hranu. Naravno, najvanija je posjeta bila dolazak cara sa njegovom pratnjom, za koga je bila posebno pripremljena prostorija, takozvana “Careva soba”.

Zbog brojnih posjeta carske obitelji, pripadnici samostana osjetili su se dunim pripremiti velikodušno opremljen itav kat sa 16 prostorija svojim visokocijenjenim gostima.

Bilo kako bilo, sve te prostorije nisu korištene od sredine 18.stoljea. Ostale su posljednjih 250 godina potpuno neizmjenjene i velikim dijelom ine originalnu postavu Baroknog muzeja ovoga dvorca.

Prva prostorija je jedno predsoblje ili soba za ekanje na prijem, nazvana po Tirolskom slikaru Faistenbergeru, koji je u svojim zidnim slikama uspio oslikati sve okolne divne predijele. Sljedea soba je planirana kao prijemna soba carice, ali je 1782. godine preuredena za posjetu Pape Piusa VI, koji je ovdje prenoio za vrijeme svoga puta iz Rima u Be.

Dvije sljedee manje prostorije sluile su kao spavae sobe carskom paru. Prva je bila cariina, a druga je pripadala caru. U prijemnoj sali doekivani su posjetioci i gosti careva. Predivne dekoracije potiu velikim djelom iz Italije, kao naprimjer, tapete od samta iz Genove, dok su ogledala i nosai svjetiljki od venecijanskog kristalnog stakla.

Stropne slike radio je Venzel Halbaks, kao i veliki portret na desnoj strani, koji oslikava Mariju Tereziju sa njenim muem Franjom Stjepanom od Lotringena. Osoba u sredini portreta je njihov sin i nasljednik - Josip II.

Tapiserije u takozvanoj “Sobi goblena” potjeu iz Flandrije, a prostorija je sluila kao predsoblje sobi za prijeme.

 

U drugom dijelu gostinjskih soba su prostorije najvanije pratnje - carevih podanika.“Vojniku sobu“, odnosno sobu princa Eugena, koristili su carevi pobonici (autanti). Slike na zidovima i stropu, kao i rezbarije u drvetu imaju kao temu ratove protiv Turaka. U „Lovakoj sobi“su slikama na zidovima prikazani najrazliitiji oblici lova. Biskupska soba je bila prostor za prijem raznim crkvenim velikodostojnicima i predsjedavajuim sveenicima Dvorskog savjeta.Velianstveni namještaj potjee iz stolarskih radiona Jegg i Sattler. Posebnu panju privlai veliki Pralatov ormar - pisai stol. Posljednje tri prostorije namještene su i ureene po bojama. Sluile su kao sobe za goste odredenim osobama iz careve pratnje. Naredne - vrlo jednostavno ureene prostorije su mali spomen muzej na Antona Brucknera, velikog Austrijskog kompozitora i sviraa crkvenih orgulja. Skromni namještaj potjee iz njegovog stana u Beu, a trake sa vijenaca i fotografije sjeaju na njegovu smrt u Beu 1896.godine. Anton Bruckner proveo je mnogo godina svog ivota u Svetom Florijanu. Kao djeak, zborski pjeva, kao predava u školi otvorenog tipa i kao svira na orguljama dvorske crkve, koje su danas, njemu u ast nazvane: "Orgulje Antona Brucknera". Bile su mu najdrai instrument, a po njegovoj oporuci, sahranjen je u grobnici ispod orgulja u dvorskoj crkvi.

 

Dvorsku i upnu baziliku napravio je na temeljima gotske crkve, talijanski majstor gradnje Karlo Antonio Karlone. Posveena je svetoj Mariji. Slika iznad oltara pokazuje Marijino uznesenje i ta tema završava freskom u kupoli uz Marijino krunjenje u kraljicu neba. Ostale freske na svodu opisuju mueniki put Svetog Floriana i njegov put u nebo. Poseban dojam ostavlja monomentalni oltar od Salzburškog mramora i bogato gravirana mjesta gdje sjede sveenici, koje je radio Adam Franc, kipar iz Linza. Na obje strane vidimo podignute orgulje, koje je izgradio Jozef Remer iz Bea. Na tim orguljama se svira i danas, na svim svetim Misama. Velike orgulje iznad glavnog ulaza u crkvu, danas poznate kao “Brucknerove orgulje”, graene su od 1770. do 1774. godine, rukama Franca Ksaviara Krismana iz Laibaha, te su zbog predivnog zvuka i veze sa Antonom Brucknerom na svjetskom glasu. Orgulje posjeduju oko 7400 piskova,103 zvuna registra, sviraju se na etiri rune klavijature i jednom nonom - pedalnom. Jedne su od najveih baroknih crkvenih orgulja u Europi. Od sredine svibnja do sredine listopada, od nedjelje do petka u 14:30 sati, moe se uivati u njihovom zvuku na svakodnevnim crkvenim koncertima za posjetitelje samostana.

 

Grobnica ispod barokne crkve potjee iz 13. stoljea i ostatak je temeljnog zida gotske crkve. Sluila je kao grobnica pripadnicima samostana, a kao takva koristi se i danas za najviše poglavare dvorca.

 

Zadnja prostorija grobnice nalazi se upravo ispod velikih orgulja, na onome mjestu koje je Anton Bruckner izabrao za svoje vjeno poivalište. Nakon njegove smrti u Beu 1896. godine, koveg sa njegovim tijelom dovezen je ovdje kako bi bio sahranjen po svojoj zadnjoj elji, ispod svog najdraeg instrumenta.

 

Kosturi i lubanje u pozadini, iskopani su iz starog groblja ve u 13. stoljeu, kod izgradnje gotske crkve i pohranjeni su ovdje. To su kosturi od preko 6000 osoba, koji su od 4. stoljea sahranjivani u blizini.

 

Došli smo i do kraja našeg virtualnog obilaska dvorca i samostana Sveti Florijan. Vrlo je teško rijeima opisati doivljaj ovog mjesta kojeg su nekad pohodili carevi, ali i hodoasnici i putnici iz cijelog svijeta, kojima vrata ovog samostana nikad nisu ostala zatvorena. Uz sav taj sjaj barokne umjetnosti, svaki senzibilni posjetitelj e osjetiti da duh Svetog Florijana ovdje još uvijek ivi, i ispunjava svakog dobronamjernog ovjeka, koji ga k sebi eli prigrliti i u skladu s njegovom vjerom i ivjeti. U svakom "pisku" velianstvenih orgulja kao da kroz note ujemo zavjetne rijei svetog Florijana: "Ne elim se odrei svoje vjere, u toj vjeri ja sam to vrši, što su moja iskušenja i muke tee. Ne elim progoniti kršane, ne elim biti izdajica vjere, bolje u ništavilu muenike smrti postati dio vjenosti, nego u vjenosti biti ništa..." Pisac ovih redaka se ne moe oteti dojmu koliko u svemu tome postoji slinost s još jednim kršanskim muenikom i blaenikom Alojzijom Stepincom. Iako je sveti Florijan ivio 17 stoljea prije, oito su se i sveti Florijan i blaeni Alojzije Stepinac napajali na istom izvoru...


Posjeta: 5024

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
« Prethodna


up      up
Na vrh

© 2017 Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.