Naslovnica arrow Vatrogasna tehnika arrow Obilazak Svetog Florijana u Austriji 25 Rujan 2017
English Croatian Czech German Russian
Glavni Izbornik
Naslovnica
O nama
Impressum
Monografija DVD-a
Vatrogasni dom
Vozila i oprema
Povijest vatrogastva
- - - - - - -
Događanja
Preventiva
Vatrogasni svijet
Vatrene korner
- - - - - - -
Tražilica
Galerija slika
Knjiga dojmova
Web linkovi
Pitanja
Natjecanje 2006
Oglasnik test
Album
Login
Tko je online
Gostiju online: 1
Danas:
Jučer:
Tjedan:
Ukupno:500559
Prijatelji
Vatrogasni portal 
Osnovna škola Jastrebarsko 
DVD Desno Trebarjevo 
DVD Bregana 
DVD Mladost KS 
Obilazak Svetog Florijana u Austriji Ispis E-mail
Damir Lacković   
Subota, 06 Svibanj 2006

 

 

st_florijan_svod_pobjede_nad_turcima

Obilježavajući Florijanovo, 4. svibnja, mnogi vatrogasci su se prisjetili tog ranokrščanskog sveca. Mnoge se priče prepričavaju, svatko ponešto u priči ispusti, a ponešto doda... Zahvaljujući kontaktu s vrijednim svečenicima reda Augustinera iz samostana Svetog Florijana, gdje se nalazi i gro

 

b tog sveca, povest ćemo Vas u virtualni obilazak Dvorca svečenika reda Augustinera u Svetom Florijanu....

 


Godine 304. poslije Krista, na mjestu gdje se danas nalazi samostan, sahranjen je sveti Florijan, visoki činovnik uprave rimske provincije Ufernorikum.Od toga vremena nastalo je iznad njegovog mučenickog groba ovo mjesto krščanskih hodočasnika.

 

 

Na početku 9. stoljeća počinje zvanična dokumentacija o ovome samostanu. Godine 1071. u redu Augustinera se je angažirao i biskup Altman od Pasaua, te od tada do danas je neprekinuto djelovanje svečenika tog reda. Zadatak reda Augustinera sastoji se u njezi liturgije, nauke i dušebrižništva. Danas, zajednici svečenika pripada četrdesetak članova, od kojih veliki dio vodi brigu o 30 pripadajućih župa.

Osim toga, u samostanu se već 900 godina njeguje zborsko pjevanje, a zbor dječaka Svetog Florijana je jedan od najpoznatijih zborova u Austriji.

U 11. stoljeću napravljena je Romanska crkva, koja je poslije požara u 13. stoljeću zamijenjena Gotskom crkvom.

Krajem 17. stoljeća krenulo se u izgradnju novog samostana u obliku dvorca i crkve u baroknom stilu. Od 1686. do 1751.godine, uspjelo je trojici ondašnjih vrhunskih majstora zidara, izgraditi jedno zdanje koje zasluženo pripada medu najljepše barokne građevine Austrije.

 

Karlo Antonio Karlone iz Milana, razradio je cjelokupan projekt, napravio crkvu pri samostanu, kao i zapadnu stranu, sve do portala - glavnog ulaza. Austrijanac Jakob Prandtauer dovršavao je od 1708. godine zapadnu i južnu stranu, zaključno sa Mramornom salom, da bi Gotthard Hayberger iz Štajerske, 1751. godine završio građevinske radove izgradivši biblioteku.

 

Ovdje počinje naš obilazak kroz ovo veličanstveno barokno zdanje. Dvorska biblioteka Svetog Floriana pripada medu najveće samostanske biblioteke Austrije sa trenutno preko 140.000

knjiga, od kojih se 30.000 može vidjeti u glavnoj sali. Preko 800 otisaka iz kolijevke tiskarstva i 1000 rukopisa svjedoče o višestoljetnom skupljanju, koje se i danas aktivno njeguje. Biblioteka stoji na raspolaganju stanovnicima dvorca, kao i ostalim zainteresiranim osobama.

Posebno vrijedno za vidjeti je predivna opremljenost glavne sale: namještaj je rađen od orahovog drveta, a umjetnička rezbarija ručni je rad porodica Jegg i Sattler iz Svetog Floriana. Sliku na stropu radio je austrijski barokni slikar Bartolomeo Altomonte.

 

U takozvanom Florijanovom prolazu nećemo vidjeti samo statue i objekte poštovanja iz različitih starih vremena,ovdje će biti ispričana i priča mučeničkog Sveca...

 

Austrija je u doba Rimskog carstva bila rimska provincija Noricum. Tu su bili stacionirani djelovi X rimske legije – Gemina, koji su na Dunavu branili granice tadašnjeg rimskog carstva. Glavni grad te provincije bio je Lauriakum. Tu je bio stacioniran veliki kamp rimskih vojnika, a njihov zapovjednik bio je guverner te provincije. U prvim danima svoje vladavine, rimski Car Dioklecijan je tolerirao krščane. Problemi su počeli kada su rimski vojnici, malo po malo prelazili s mnogoboštva u krščanstvo i zbog toga su redom bili otpuštani iz rimske vojske. Zabrinut za opstanak svojeg carstva, Dioklecijan objavljuje svoj "EDICT" – naredbu o zabrani kršćanstva. Počeo je strašni lov i ubijanje krščana, najprije u samom Rimu, a vrlo brzo i na područjima rimskih provincija. Revni guverner Noricuma, želio je uzvisiti sebe pred rimskim carem, te je brzo želio izvršiti "Imperior edict" – carsku naredbu. Počeo je sijati strah među krščanima, progoniti ih i ubijati.

 

U malom gradu Cetiumu, koji se danas zove St. Pölten, zapadno od današnjeg Beča, 304. godine, voditelj uprave zvao se je Florijan. Iako je bio vojnik i vojni časnik (principales) po profesiji te Rimski građanin, Florijan je bio porjeklom iz tih krajeva. Svaki vojnik koji je odslužio 20 godina u rimskim legijama, dobio je pravo rimskog građanstva. Kada je Florijan čuo za progon i mučenje krščana i uhićenja časnika rimskih legija zbog prelaska na krščanstvo, on je krenuo na put u Lauricum, tadašnji glavni grad te provincije. Legenda kaže da su zapovjednici u Lauricumu uložili mnogo uzaludnog truda, ne bi li Florijana privolili na prinošenje žrtve Rimskim bogovima, kako bi na taj način pokazao odbacivanje svoje krščanske vjere. U svojoj ljutnji, guverner ga je dao bičevati. No i nakon bičevanja, Florijan je rekao da je njegova krščanska vjera još čvršća zbog te muke. Guverner je želio poslati "dobar glas" caru Dioklecijanu, te je osudio Florijana na smrt. Rimski vojnici, odani guverneru, odveli su ga na most preko rijeke Enns. Neki kaži da su ga pri tome mučili i s njega živog kožu oderali, vezali mu teški mlinski kamen oko vrata i bacili ga u rijeku. Jedna žena – krščanka, udovica Valerija, našla je njegovo tijelo i donijela ga na mjesto gdje je mnogo stoljeća nakon toga izgrađen oltar crkve svetog Florijana. Od tada su se dogodila mnoga čuda koja su se pripisivala zagovoru ovog velikog krščanskog mučenika, te su dvorac i crkva Svetog Florijana postali mjesto susreta poklonika jake krščanske vjere i mjesto hodočašća ljudi iz čitavog svijeta.

 

Djelovi njegovog tijela su u 12. stoljeću poslani u Rim, a Papa Lucius III je dao jedan dio tih relikvija kralju Kazimiru od Poljske i poljskom biskupu u Krakovu. Tako je Florijan postao svetac – zaštitnik gornje Austrije, te glavni svetac – zaštitnik Poljske.

 

U početku, Florijan je bio prikazivan kao vojnik-graničar sa oružjem, da bi od kraja srednjeg vijeka slovio kao zaštitnik od požara, vatrene stihije i poplave. Danas je zaštitnik vatrogasaca, prikazan sa kantom vode, kako gasi kuću u plamenu.

 

Iz Florijanovog prolaza vodimo Vas u Mramornu salu, koja je zamišljena kao sala za slavlja i prijeme Austrijskim vladarima pri njihovim posjetama samostanu. Poznati majstor gradnje toga vremena, Jakob Prandtauer, uspio je napraviti upečatljiv primjer austrijske barokne arhitekture: od poda, preko zidova, do svoda, ova je sala jedna simfonija u crveno-bijelo-crvenom. Jedno udvaranje i klanjanje Austriji i kući Habzburgovaca. Prostorija je posvećena posebno važnim događajima: pobjedi protiv Turaka, a time i herojima tih ratova, Princu Eugenu od Savoje i njegovom caru Karlu IV. Poslije gotovo 300 godišnjeg rata i opsada svi su bili presretni i zahvalni konačno postignutim mirom. Ta radost je posebno prikazana na plafonskim slikama Bartolomea Altomontea. Pobjednički Bog stavio je jednu nogu na Turskog vojnika, Austro-ugarska se klanja sa palmama mira i sve alegorijske figure zrače srećom zbog pobjede i mira. Nas hrvate će razveseliti centralni plašt kockica crveno bijelih polja... Za vjerovati je da je umjetnik imao na umu doprinos hrvatske kao predziđa krščanstva u toj obrani i pobjedi nad turcima...

Kod slika na stropu posebna se pažnja treba obratiti optičkim varkama. Na primjer, naslikana arhitektura, koja strop čini jos višim, glava turčina ili prednje noge i glava bijelog konja, koji se na izgled uvijek okreću prema promatraču. Ova sala služi i danas kao prostor za svečanosti, koncerte i razne kulturne dogadaje.

 

Prolaz sa galerijom slika, careva Habzburgovaca, iz baroknog vremena, vodi dalje prema zapadnoj strani u Pralatov prolaz, koji se sa svojih 175 metara dužine pruža od Pralatovih prostorija, sve do crkve. Predivno stubište sa Carevim stepenicama vodi nas dalje tragovima careva u Svetom Florianu. Samostani su u baroknom vremenu bili dužni svim hodočasnicima i putnicima - namjernicima pružiti smještaj i hranu. Naravno, najvažnija je posjeta bila dolazak cara sa njegovom pratnjom, za koga je bila posebno pripremljena prostorija, takozvana “Careva soba”.

Zbog brojnih posjeta carske obitelji, pripadnici samostana osjetili su se dužnim pripremiti velikodušno opremljen čitav kat sa 16 prostorija svojim visokocijenjenim gostima.

Bilo kako bilo, sve te prostorije nisu korištene od sredine 18.stoljeća. Ostale su posljednjih 250 godina potpuno neizmjenjene i velikim dijelom čine originalnu postavu Baroknog muzeja ovoga dvorca.

Prva prostorija je jedno predsoblje ili soba za čekanje na prijem, nazvana po Tirolskom slikaru Faistenbergeru, koji je u svojim zidnim slikama uspio oslikati sve okolne divne predijele. Sljedeća soba je planirana kao prijemna soba carice, ali je 1782. godine preuredena za posjetu Pape Piusa VI, koji je ovdje prenoćio za vrijeme svoga puta iz Rima u Beč.

Dvije sljedeće manje prostorije služile su kao spavače sobe carskom paru. Prva je bila caričina, a druga je pripadala caru. U prijemnoj sali dočekivani su posjetioci i gosti careva. Predivne dekoracije potiču velikim djelom iz Italije, kao naprimjer, tapete od samta iz Genove, dok su ogledala i nosači svjetiljki od venecijanskog kristalnog stakla.

Stropne slike radio je Venzel Halbaks, kao i veliki portret na desnoj strani, koji oslikava Mariju Tereziju sa njenim mužem Franjom Stjepanom od Lotringena. Osoba u sredini portreta je njihov sin i nasljednik - Josip II.

Tapiserije u takozvanoj “Sobi goblena” potječu iz Flandrije, a prostorija je služila kao predsoblje sobi za prijeme.

 

U drugom dijelu gostinjskih soba su prostorije najvažnije pratnje - carevih podanika.“Vojničku sobu“, odnosno sobu princa Eugena, koristili su carevi pobočnici (ađutanti). Slike na zidovima i stropu, kao i rezbarije u drvetu imaju kao temu ratove protiv Turaka. U „Lovačkoj sobi“su slikama na zidovima prikazani najrazličitiji oblici lova. Biskupska soba je bila prostor za prijem raznim crkvenim velikodostojnicima i predsjedavajućim svečenicima Dvorskog savjeta.Veličanstveni namještaj potjeće iz stolarskih radiona Jegg i Sattler. Posebnu pažnju privlači veliki Pralatov ormar - pisaći stol. Posljednje tri prostorije namještene su i uređene po bojama. Služile su kao sobe za goste odredenim osobama iz careve pratnje. Naredne - vrlo jednostavno uređene prostorije su mali spomen muzej na Antona Brucknera, velikog Austrijskog kompozitora i svirača crkvenih orgulja. Skromni namještaj potjeće iz njegovog stana u Beču, a trake sa vijenaca i fotografije sjećaju na njegovu smrt u Beču 1896.godine. Anton Bruckner proveo je mnogo godina svog života u Svetom Florijanu. Kao dječak, zborski pjevač, kao predavač u školi otvorenog tipa i kao svirač na orguljama dvorske crkve, koje su danas, njemu u čast nazvane: "Orgulje Antona Brucknera". Bile su mu najdraži instrument, a po njegovoj oporuci, sahranjen je u grobnici ispod orgulja u dvorskoj crkvi.

 

Dvorsku i župnu baziliku napravio je na temeljima gotske crkve, talijanski majstor gradnje Karlo Antonio Karlone. Posvečena je svetoj Mariji. Slika iznad oltara pokazuje Marijino uznesenje i ta tema završava freskom u kupoli uz Marijino krunjenje u kraljicu neba. Ostale freske na svodu opisuju mučenički put Svetog Floriana i njegov put u nebo. Poseban dojam ostavlja monomentalni oltar od Salzburškog mramora i bogato gravirana mjesta gdje sjede svečenici, koje je radio Adam Franc, kipar iz Linza. Na obje strane vidimo podignute orgulje, koje je izgradio Jozef Remer iz Beča. Na tim orguljama se svira i danas, na svim svetim Misama. Velike orgulje iznad glavnog ulaza u crkvu, danas poznate kao “Brucknerove orgulje”, građene su od 1770. do 1774. godine, rukama Franca Ksaviara Krismana iz Laibaha, te su zbog predivnog zvuka i veze sa Antonom Brucknerom na svjetskom glasu. Orgulje posjeduju oko 7400 piskova,103 zvučna registra, sviraju se na četiri ručne klavijature i jednom nožnom - pedalnom. Jedne su od najvećih baroknih crkvenih orgulja u Europi. Od sredine svibnja do sredine listopada, od nedjelje do petka u 14:30 sati, može se uživati u njihovom zvuku na svakodnevnim crkvenim koncertima za posjetitelje samostana.

 

Grobnica ispod barokne crkve potjeće iz 13. stolječa i ostatak je temeljnog zida gotske crkve. Služila je kao grobnica pripadnicima samostana, a kao takva koristi se i danas za najviše poglavare dvorca.

 

Zadnja prostorija grobnice nalazi se upravo ispod velikih orgulja, na onome mjestu koje je Anton Bruckner izabrao za svoje vječno počivalište. Nakon njegove smrti u Beču 1896. godine, kovčeg sa njegovim tijelom dovezen je ovdje kako bi bio sahranjen po svojoj zadnjoj želji, ispod svog najdražeg instrumenta.

 

Kosturi i lubanje u pozadini, iskopani su iz starog groblja već u 13. stolječu, kod izgradnje gotske crkve i pohranjeni su ovdje. To su kosturi od preko 6000 osoba, koji su od 4. stolječa sahranjivani u blizini.

 

Došli smo i do kraja našeg virtualnog obilaska dvorca i samostana Sveti Florijan. Vrlo je teško riječima opisati doživljaj ovog mjesta kojeg su nekad pohodili carevi, ali i hodočasnici i putnici iz cijelog svijeta, kojima vrata ovog samostana nikad nisu ostala zatvorena. Uz sav taj sjaj barokne umjetnosti, svaki senzibilni posjetitelj će osjetiti da duh Svetog Florijana ovdje još uvijek živi, i ispunjava svakog dobronamjernog čovjeka, koji ga k sebi želi prigrliti i u skladu s njegovom vjerom i živjeti. U svakom "pisku" veličanstvenih orgulja kao da kroz note čujemo zavjetne riječi svetog Florijana: "Ne želim se odreći svoje vjere, u toj vjeri ja sam to čvršći, što su moja iskušenja i muke teže. Ne želim progoniti kršćane, ne želim biti izdajica vjere, bolje u ništavilu mučeničke smrti postati dio vječnosti, nego u vječnosti biti ništa..." Pisac ovih redaka se ne može oteti dojmu koliko u svemu tome postoji sličnost s još jednim krščanskim mučenikom i blaženikom Alojzijom Stepincom. Iako je sveti Florijan živio 17 stoljeća prije, očito su se i sveti Florijan i blaženi Alojzije Stepinac napajali na istom izvoru...


Posjeta: 4925

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
« Prethodna


up      up
Na vrh

© 2017 Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.