Naslovnica arrow Vatrogasna tehnika arrow Tko to pali požare? Dječja igra, nemar roditelja ili izostanak preventive? 23 Lipanj 2017
English Croatian Czech German Russian
Glavni Izbornik
Naslovnica
O nama
Impressum
Monografija DVD-a
Vatrogasni dom
Vozila i oprema
Povijest vatrogastva
- - - - - - -
Događanja
Preventiva
Vatrogasni svijet
Vatrene korner
- - - - - - -
Tražilica
Galerija slika
Knjiga dojmova
Web linkovi
Pitanja
Natjecanje 2006
Oglasnik test
Album
Login
Tko je online
Danas:989
Jučer:3321
Tjedan:12531
Ukupno:2792834
Prijatelji
Vatrogasni portal 
Osnovna škola Jastrebarsko 
DVD Desno Trebarjevo 
DVD Bregana 
DVD Mladost KS 
Tko to pali požare? Dječja igra, nemar roditelja ili izostanak preventive? Ispis E-mail
Damir Lacković   
Nedjelja, 11 Lipanj 2006
najvei_poar_stambene_zgrade_u_europiProteklih dana bili smo svjedoci spektakularnih novinskih naslova: Kobna igra benzinom i šibicama nedaleko od škole u Novom Brestju, Dječaku opečene noge, Dvije djevojčice kuhajući su zapalile stan u Maretićevoj ulici u Utrini, Bez krova nad glavom ostala deveteročlana obitelji Grganja u naselju Klaka, Igra upaljačem završila kobno, Majka s djecom pobjegla od vatre... Svjesni smo činjenice da dječju znatiželju ne mogu sputati nikakve zabrane, ali i činjenice da se ta znatiželja može pravilno usmjeriti, ako se djeca ne prepuste sama sebi...

Odgajajući djecu, često robujemo formama tipa: Pec, pec! No, kao da mi sami nikad nismo bili djeca i nikad nismo osjetili iznenadni poriv znatiželje, koju ništa nije moglo sputati. Pišem to na osnovu osobnog iskustva, jer sam u dobi četiri godine i sam bio palikuća... Igrajući se s "velikim dečkima" prethodnog dana, pekli smo kukuruz ili popularne "pečence". To isto sam pokušao i ja napraviti sam kod svoje kuće, no moja neoprezna igra završila je požarom, koji su na sreću spasile moja mama i baka, dok nisu došli vatrogasci...

"Pec, pec!" – forma odgoja očito ne daje neke osobite rezultate. Zašto sam toliko dobro upamtio taj događaj, kad sjećanje djece rijetko se vraća na četvrtu godinu života? Ono što sam upamtio i što danas još živo pamtim je trauma koju sam preživio nakon tog požara, i koja je trajala dugo godina nakon što su otišli vatrogasci iz mog dvorišta. Godinama nisam mogao vidjeti plamen svijeće, i bojao sam se svakog plamenena u peći ili na plinskom štednjaku. Psiholozi će konstatirati: Opekao se, sad zna što znači:"Pec, pec!"

Ista je stvar i s požarima proteklih dana. No, na temelju vlastitog traumatičnog iskustva moram konstatirati da su se mnogi od tih događaja mogli spriječiti. Ali, požari koji se nisu dogodili, preventivu koju vatrogasci provode, pa ni tamo neka vatrogasna natjecanja ne povećavaju tiražu ni jednih novina. Krv, ubojstvo, smrt, palež, silovanje... To su teme koji prodaju novine! Koga briga što su tamo neki vatrogasci održali predavanja za djecu, koga briga što su ti isti vatrogasci dječju radoznalost usmjerili u nekom drugom smjeru, koga briga što su ta djeca našla svoje radoznalo ispunjenje na nekom vatrogasnom natjecanju...

Nemar ovog društva, od vrha do dna pali ove požare, a vatrogasci su tek kap u moru preventive, jer tek stimulirani nekim unutarnjim fanatizmom rade sizifov posao vatrogasne preventive. I to bez mogućnosti nekog javnog ili društvenog priznanja. Preventiva ne prodaje novine; traži se samo krv, ubojstvo, palež... Što više krvi, što više mrtvih, što veća katastrofa... Čak i državna televizija, koja se je godinama čuvala od "krvavog senzacionalizma", prešla je krvavi Rubikon! Gdje su granice tog "crnog novinarstva"? "...

gasenje_poara Kartagu ipak treba uništiti" ponavljao je jedan rimski senator sve dok nije bila sravnjena sa zemljom... Koliko još ljudskih života treba "crno - krvavom novinarstvu", da bi se počelo baviti temama preventive, sprječavanja? Cijelom našem društvu treba preodgoj, treba revolucija zdravog razuma, treba svakodnevna injekcija pozitive sve dok ovo filmovima i liberalnim novinarstvom amerikanizirano društvo ne uključi kompas pozitive, i ne počne se okretati prema pozitivnim civilizacijskim vrijednostima: dobrom odgoju i brigom za sveukupni civilizacijski napredak koji nam nove tehnologije omogućuju. Tek tada će vrijednosti rada s mladeži, koju vatrogasci sustavno provode, imati prednost u medijima, a novinari postati stjegonoše ulaska u neko novo civilizacijsko doba...

  

jankomir_poar No, vratino se mi našim vatrogasno – preventivnim temama... Što nam je činiti da se smanji broj nesretnih igara sa šibicama? Preventivnim predavanjima, upornim višegodišnjim radom, po školama, vrtićima. Prije svega, djecu treba uključivati u rad vatrogasne mladeži, bez obzira na to koliko od te djece ostalo kasnije u vatrogascima kao odrasli članovi. Obična statistička činjenica govori da dok djeca se bave vatrogastvom, vježbanjem i rušenjem meta na natjecanjima, nemaju se vremena igrati šibicama. Druga statistička činjenica je da će barem dio te djece, kroz rad u vatrogascima spoznati opasnosti od požara koje nas u svakodnevnom životu okružuju. Treća statistička činjenica je da će ta djeca biti osposobljenija za gašenje početnih požara, pa će mnogi požari biti ugašeni u početku, prije nego što poprime katastrofalne posljedice.

Kroz taj rad s mladeži, vatrogasci gase velike i katastrofalne požare, jer se neki od tih požara zbog tog permanentnog osposobljavanja mladih nikad ni neće dogoditi. To je korak naprijed u našem cjelokupnom društu, to je ona svakodnevna i tako potrebna injekcija pozitive...

Ovaj članak je malen korak za jednog vatrogasnog entuzijasta, no ako će svaki od Vas čitatelja učiniti svoj iskorak u radu s djecom ili mladeži, onda ovo društvo ipak nije otišlo dođavola... Kupujte novine koje pišu pozitivnije o naporima vatrogasaca, gledajte televizijske programe koji su naklonjeni napretku društva ili humanitarnom radu.

Budite glasni u svojim istupima, budite pozitivni i jasni u svojim namjerama. I ovaj kotač negative jednom će se početi okretati u pozitivnom smjeru. Vjerujte u to i samo nemojte posustati. Ima još nade za nas, vatrogane entuzijaste!


Posjeta: 10685

Komentari (1)
1. 14-08-2006 11:56
 
VZO Sveta Nedelja NEWS
Super članak i svakako se slažem sa tobom da svako treba napraviti svoj dio u radu sa djecom ili mladeži. Pozdrav mom imenjaku Damiru
Gost
 
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
« Prethodna   Sljedeća »


up      up
Na vrh

© 2017 Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.