Subota, 28.06., XI. KUP LEKENIKA

          Sirena i rotirke po izlasku iz DVD-a, za sreæu. „Gas gas" do daske i sve je bilo spremno za polazak.

          Pošto su u ovo vrijeme ispitni rokovi na fakultetima, a neki èak i rade, iz Jaske smo krenule kasnije nego je planirano. Cijelim putem bilo je veselo, kako to veæ kod nas i biva. Pjevalo se, skoro i plesalo pa nam je brzo prošlo vrijeme putovanja (sat vremena i nije baš dugo, ali po ovim vruæinama traje i puno duže, sva sreæa da „DAS AUTO" ima klimu). Nismo nikamo zakasnile, jer je bilo dosta ekipa koje su vježbale prije nas.

          Dok smo èekale red da nastupimo, neke su to vrijeme pametno utrošile na razgibavanje i trošenje kalorija odbojkom na asvaltu, dok su ostale ljenèarile u hladu. Kao i obièno, za vježbu smo se poèele spremati kojih sat vremena ranije pa smo se kuhale dok su suci imali pauzu. Ošamuæene od toplinskog udara, sporije smo spremale opremu pa nam je jedan od sudaca rekao da ako tako nastavimo, još æe i Božiæ s nama tamo doèekati. Ali, ništa ne zamjeramo jer volimo i Božiæ i suce pa nam možda svima Djed Mraz nešto lijepo donese, recimo, koji pehar za prvo mjesto i suca koji æe zažmiriti ne na jedno, veæ na oba oka. Šalu na stranu, jer što se greškica tièe, taj dan smo odradile vježbu u kojoj ih nije bilo i jako smo ponosne na to.

          Od dvije vježbe koje su se izvodile na ovom natjecanju, jedna je ipak bila sa greškama, iako je bila brža od ove druge.

          Nakon prvog, „obiènog" dijela natjecanja, uslijedio je superkup u koji su se plasirale najbrže ekipe pa nas ne èudi što se mi nismo našle tamo, ali tko zna, za koju godinu – dvije... Zato smo navijale (zavijale) i bile najglasnije pa smo èak dobile ponudu da budemo na vatrogasnom tornju umjesto sirene, bolje nas se èuje...

Po završetku službenog dijela natjecanja, ekipe su se uputile u dvorište DVD-a Lekenik na proglašenje i zabavu. I onda je došlo do šoka, onog pozitivnog. U kategoriji žene A, zadnje mjesto osvojile su...nismo mi, predzadnje...opet nema nas. Veæ smo se poèele veseliti što nas nema meðu zadnjima i kad je proèitano: „3. mjesto osvaja DVD Jastrebarsko", sve smo poludile. Tako da smo time dokazale svima koji su sumljali u nas da mi to možemo.

          Prekidom „tradicije" zadnjih mjesta, nismo prekinule onu da doðemo meðu zadnjima, a odemo meðu prvima. Fešta, koja je bila odlièna bar to malo što smo bile, za nas je, NAŽALOST, završila dosta rano. Zabava se nastavila u našem kraju, toènije u Gornjem Desincu na malonogometnom turniru. Nismo se ni tamo predugo zadržale pa smo otišle doma na zasluženi odmor.

Nedjelja, 29.06., I. memorijal „Igor i Nikica Vodopijevec" u Paukovcu

          Isti scenarij kao i dan prije – sirene, rotirka, gas gas... Ali ovoga puta destinacija je bio Paukovec. Prvo smo fulali put jer naš „vatreni old timer" Medo zna sve pravce i smjerove pa nismo trebali nikoga da nas uputi na krivu cestu, on je to majstorski odradio. Da ne pretjerujem, nismo dugo tražili igralište, ali smo krivo skrenuli pa smo se morali vratiti...

          Taj dan smo bile malo mirnije, još neispavane od subote pa se manje pjevalo, a više se zijevalo.

          Odvježbale smo, ali s greškama u obje vježbe, a da nije bilo grešaka bile bi sigurno 3. jer je jedna vježba bila 53 sekunde. No, mi smo opet bile zadovoljne osvojenim 7. mjestom jer smo usprkos svemu dobile pehar „NAJ EKIPA".

          Nekima je i pozlilo od vruæine pa smo odmah nakon proglašenja odjurile doma.

Da bi se rashladile nakon napornog dana, zaputile smo se na stari bazen u Sv.Janu. Prije noænog kupanja, stale smo u Petrovini gdje se održavala zabava, ali se nismo predugo zadržavale. Na kraju su naše ljubiteljice kupanja došle na svoje pa su više od sat vremena bile u vodi, iako je vani bilo hladno.

          Za sada uzimamo malu pauzu do sljedeæeg službenog kupa HVZ-a, ali tko zna, ako se ekipa ne razbježi po moru, možda æemo otiæi na još koji kup.

I za kraj...PUNO POZDRAVA  deèkima iz Belaviæa i Našica te purama iz Domagoviæa...