Naslovnica arrow Povijest vatrogastva arrow V - Domaće je domaće 17 Kolovoz 2017
English Croatian Czech German Russian
Slučajna slika
Glavni Izbornik
Naslovnica
O nama
Impressum
Monografija DVD-a
Vatrogasni dom
Vozila i oprema
Povijest vatrogastva
- - - - - - -
Događanja
Preventiva
Vatrogasni svijet
Vatrene korner
- - - - - - -
Tražilica
Galerija slika
Knjiga dojmova
Web linkovi
Pitanja
Natjecanje 2006
Oglasnik test
Album
Login
Tko je online
Danas:959
Jučer:3295
Tjedan:10801
Ukupno:2942064
Prijatelji
Vatrogasni portal 
Osnovna škola Jastrebarsko 
DVD Desno Trebarjevo 
DVD Bregana 
DVD Mladost KS 
V - Domaće je domaće Ispis E-mail
Miljenko Lacković   
Subota, 04 Veljača 2006
gaj_siscilijan.jpg

U široj javnosti, pa čak i među vatrogascima, malo je znano da je Siscia (današnji Sisak) povijesna kolijevka vatrogastva na tlu kojim sada obitavamo mi Hrvati.

 

Naime, Rimski zapis s početka III stoljeća govori o postojanju vatrogasne zadruge u Sisciji ( Vatrogasni vjesnik 11/98). Materijalne dokaze, koji to potvrđuju nalazimo na kamenom spomeniku pronađenom u Sisku. Spomenik je povijesno znanstveno obradio hrv. povjesničar g. Josip Brunšmid («Kameni spomenici» Hrv. narodni muzej; Zagreb)

Na podnožju žrtvenika Herkulu uklesan je lik muškarca, Sisciana Gaj Ingenoja , predstojnika vatrogasne zadruge (praefectus collegi centronariorum) gdje riječ Centronari dolazi od riječi «centrones» odnosno pokrivača kojim se gasila vatra(već opisano u prijašnjim člancima). Osim što je bio vatrogasac, Siščanin Gaj bio je i ugledna javna osoba te obavljao važne javne dužnosti.

S povjesničarskog gledišta taj podatak nije zanemariv, no Hrvata tada nije bilo ovdje(tek ponešto preživjelih Ilira).

O srednjevjekovnim putešestvijama, što su pratile i vatrogastvo u Hrvata, već smo pisali. Stoga krenimo vidjeti kako je nastao :

PRVI HRVATSKI VATROGASNI ZBOR

Sa izvora Meissena i Durlacha krenula je prava bojica. A izvor kao da je na vrhu brijega te se val širio na sve strane svijeta. Dobrovoljno je vatrogastvo, kao ideja, kao princip, kao stvarnost i budućnost prihvaćeno praktički univerzalno. Ni državne granice, ni razne političke dogme, antagonizmi što su i što još vladaju među narodima nisu i neće moći naći zamjenu za takav način rada.

Po tome se vatrogastvo može stavit uz bok i sportu, umjetnosti znanosti… univerzalnim vrijednostima što oplemenjuju i obogaćuju čovjeka..

U to doba putovaše, kao turpijarski kalfa, evropskim gradovima domovine sin, Varaždinac g. Otto Mayer.(r. 1842. porijeklom iz okolice Strassboura) Boraveći u Njemačkoj dolazi u kontakt sa ondašnjim vatrogascima te stiče dragocjena saznanja o vatrozaštiti i organizaciji.

plesni_red.jpgVrativši se u svoj Varaždin nije trebao puno nagovarati žitelje da prihvate nove ideje. Treba znati da je Varaždin grad koji je najviše puta kod nas teško stradao od ognjenog bijesa. Tako od ideje i inicijative do realizacije nije trebalo puno te 17. lipnja 1864. Varaždin dobiva « Prvi Hrvatski vatrogasni zbor».Bilo je to svega 18 godina nakon Durlacha, datum je to što će vječno ostati zapisan u povijesti vatrogastva, ne samo u Hrvatskoj. Bilo je to tada treće dobrovoljno vatrogasno društvo u Austro-ugarskoj monarhiji. Prije su osnovana društva u Ugarskoj i Češkoj.

Veličajnost i značaj događaja shvatio je i poznati Varaždinski glazbenik g. Ivan Padovac te tek zaživjelom «zboru» ustupa svoju kuću koja posta sjedište društva. Sa tim «zborom» vezano je i ime g. Mirka Kolarića (1850-1917). Čovjeka i vatrogasca o kome je svakako vrijedno zaseban članak napisati. Ovdje spomenimo samo da je bio i ostao jedan od najznačajnijih likova cjelokupne vatrogasne povijesti, cijenjen i pozivan i izvan Hrvatske. Prvi vatrogasni instruktor(«vježbatelj»), sa g. Đurom S Deželićem jedan je od osnivača Vatrogasne zajednice Hrvatske, pisac prvih stručnih članaka i priručnika o izobrazbi vatrogasaca na Hrvatskom jeziku, utemeljitelj «Vatrogasnog viesnika» glasila što i danas redovito izlazi.

I mnogi drugi dični i slavni muži bijahu među osnivačima i utemeljiteljima zbora, no nemoguće ih je sve ponaosob spomenuti, tek svima zajedno štovanje i udivljenije izkazati.

Nije se dugo čekalo da iz sjemena što se posija u Varaždinu počne nicati obilan rod. Već iduće 1865, Sisak osniva svoje vatrogasno društvo, 1868 Otočac (Lika), 1869 Ludbreg,1870 Zagreb, 1871 Karlovac, Nova Gradiška, 1872 Požega (zlatna dolina ), Osijek1873 Bjelovar, …1890 Samobor i tako redom

U Dalmaciji prvo dobrovoljno društvo osnovano je u Splitu1883 god. Osnivanje je inicirao prof. Luka Karaman, (studirao u Grazu, gdje je i položio vatrogasni ispit). Za primjerom se povode i ostali gradovi na Jadranu, Opatija 1886, 1890 Šibenik, 1899 Sušak…

U to vrijeme ( 1884 ili 1889 ??) budi se i svijest o takovom načinu organiziranja i u našem kraju, a to zaista vrijedi zasebno obraditi. Dakle , strpljenja samo malo ..

Naš bijeli Zagreb grad, naša metropola i onda (nakon Varaždina) i sada osnutak i postanak svog prvog dobrovoljnog društva zahvaljuje g. Gjuri S Deželiću (r 1838. u Ivaniću.) gradskom službeniku i senatoru, žurnalistu i piscu, «Ocu Hrvatskog vatrogastva». No o njemu ćemo također malo iscrpnije drugom zgodom. U ulozi osnivača društva uspostavlja , za to doba, vrlo suvremen sustav dojave požara, gradi se toranj za vježbanje vatrogasaca( na mjestu sadašnje Gospodarske komore).Nabavlja se suvremena tehnika za gašenje, a kao zanimljiv i simpatičan podatak valja iznijeti slijedeće.

julijeva_parnjaca.jpgvjezbovni_toranj.jpg

«Zagrepčanin Julio pl. Zigeuner , zvan «cigajnerberon» poklonio je društvu u Zagrebu 2900 forinti čime je od tvornice»Kernreuter» u Beču nabavljena parna vatrogasna štrcaljka i predana 2. ožujka 1890. vatrogascima. Ta se štrcaljka, pod imenom «Julijeva parnjača» čuva danas u tehničkom muzeju u Zagrebu. Zauzela je važno mjesto u povijesti zagrebačkog vatrogastva, jer su se prije nego što je kupljena i korištena, požari gasili isključivo pomoću ručnih štrcaljki.» ( iz spomenice DVD Jastrebarsko 1889- 1997, autor Nino Škrabe)Poklonjeni novac pl. Zigeuner osvaja pogotkom na lutriji!!

Među brojnim dičnim i slavnim velmožama sa početaka vatrogastva u Zagrebu spomenimo i dr. Ivan Korisnika, liječnika. Djelujući kao društveni liječnik piše brošuru «Prva pomoć kod nenadanih nesreća» što je i prvi priručnik za vatrogasce iz prve pomoći. Uz čvrstu vezu sa vatrogastvom g. Korisnik ističe se i kao poticatelj i osnivač planinarstva te klizačkog sporta u Hrvatskoj.

Ivan pl. Zajc, znameniti Hrvatski skladatelj, također daje dio sebe kao član vatrogasne udruge. Shodno tome «iskoristiše «ga te on sklada vatrogasne koračnice, a na tekst Gjure S Deželića sklada «Vatrogasnu himnu» koju i danas možete slušati uvijek kada prisustvujete kakovoj našoj svečanosti.

Zagreb svoje prve profesionalne vatrogasce dobiva 1. 10. 1910, te oni ostaju jedini kao takovi sve do poslije drugog svjetskog rata. Budući je posada brojila tek 11 članova dobrovoljci i dalje ostaju glavna snaga i anđeo čuvar mirnog sna purgera.

HRVATSKO-SLAVONSKA VATROGASNA ZAJEDNICA

odbor.jpg

Radi tehničke i organizacione razjedinjenosti između pojedinih društava osjeća se potreba za osnivanjem tijela koje bi usklađivalo rad, normiziralo tehničku opremu, izgled i stručnu osposobljenost vatrogasca, taktiku gašenja te obavljalo sve poslove od zajedničkog i vitalnog značaja za vatrogastvo. Naime , posebno na požarištima dolazila je do izražaja neusklađenost čak i među najbližim društvima. Ni cijevi se ne bi mogle spojiti zbog različitih spojnica.

Pioniri Hrvatskog vatrogastva, uzoriti i slavni muževi, Mirko Kolarić i Gjuro S Deželić razradiše ideju počev u Sisku 1894 i završivši u Zagrebu 5. Lipnja 1895. god. Taj dan zvaničino počinje radom «Hrvatsko_slavonska vatrogasna zajednica» Bez velike pompe prihvatila se ozbiljnog posla.Za prvog predsjednika bi izabran Gjuro S Deželić, a za tajnika Mirko Kolarić.

U svrhu odklanjanja uvodno iznesenih nedostataka i potreba pišu se i prvi vježbovnici, najprije na njemačkom i mađarskom jeziku, no vrlo brzo na Hrvatskom jeziku. Da bi nova saznanja što brže i lakše stigla u svako društvo, do svakog vatrogasca i ostalih struktura vezanih za vatrogastvo pokreću se i strukovni časopisi. Kao prvi pokrenut je 1892. u Rijeci «Vatrogasac» koji se dići činjenicom da je to prvi ilustrirani časopis u Hrvatskoj. Zbog loše uređivačke politike Mirko Kolarić pokreće «Vatrogasni viestnik» kao službeno glasilo zajednice, te on još i danas redovito izlazi.

plesni_red.jpguntitled2_r1_c1.jpg

Ako primjetiste, u svim je nazivima uporabljen pridjev « Hrvatski» jer vatrogasci su mahom veliki humanisti i izrijekom rodoljubi. Osim taktičko tehničkih nedostataka, zajednica se borila i izborila i za samobitnost naspram vatrogasnih saveza Ugarske i Austrije, koji su kod naših društava agitirali za ulazak u njihove saveza. Shodno tome vrlo brzo pišu se vježbovnici na Hrvatskom jeziku, uvodi se zapovijedanje na Hrvatskom( do1877 bile su izrijekom na njemačkom).

Iz tog doba potiče i naš vatrogasni pozdrav:Pomoz Bog braćo vatrogasci Za njegovo nastajanje «odgovoran» je g. Gjuro S Deželić, kome su braća po oružju( mlaznica) iz uprave povjerili zadatak kao čovjeku od pera. Na početku bijaše i malo nećkanja, no ubrzo bi «korporativno» prihvaćen. Sam pozdrav potiče iz narodne mudrosti: Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.

U godini osnivanja u Hrvatskoj je postojalo 30 DVDa, no ne uđoše sva odjednom u zajednicu..No tok zbivanja više se nije mogao zaustaviti. Kroz sva previranja i teška vremena , kako za Hrvatski narod, tako i za njegovu vatrogasnu zajednicu, sve do današnjih dana vatrogasci su ostali vjerni svom nacionalnom biću i humanom zadatku , što ga «svojom muškom zavjerom dobrovoljno primiše na se «.

Boriše se vatrogasci za svoju samobitnost kroz sve vrijeme, a i danas , eto , iste stvari. Neki hoće «centralizaciju», moć upravljanja, možda najvećim društvenim potencijalom, dobiti u svoje ruke. Krajnje konzekvence takovog razmišljanja, da zaživi, bile bi pogubne za dobrovoljno vatrogastvo. No, ako budu opet glave skupa, preživjet će vatrogasci i ovu oluju. A preživjelo je u povijesti dosta, preživjelo mnoge državne ustroje, režime, uprave.

Neka to i bude najava idućeg članka o prići kako su vatrogasci proglasili samostalnost i neodvisnost.

 

Pomoz bog!

Miljenko Lacković

 

 

 

Poslije svega.

U ovom članku spominju se imena mnogih dičnih Hrvata što u svom vremenu djelovaše na mnogim poljima ljudskog stvaralaštva i nađoše za potrebito i mudro dati dio sebe

za svoje mjesto, za svoj narod kroz djelovanje u vatrogastvu .Gotovo u svakoj sredini gdje je došlo do osnivanja društva inicijatori su ljudi školovani, prosvijećeni, vrlo inteligentni i ustrajni u ostvarenju svojih zamisli.

Mlada inteligencijo, imate se na koga ugledati. Neka vas bude više u vašim domicilnim društvima pa će lakše napredovati i mijenjati se prema vašim zamislima. Dok ste god izvan stroja svaki vaš pa i najdobronamjerniji komentar čisto je ogovaranje.


Posjeta: 3762

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
« Prethodna   Sljedeća »


up      up
Na vrh

© 2017 Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.