Vatrogastvo u hrvatskim krajevima
Mirko Fabijanić   
Četvrtak, 14 Veljača 2008

            U ono vrijeme i u Hrvatskoj djeluje na zadacima gašenja požara cehovska organizacija kakvu već poznaje srednjovjekovna Europa. I Zagreb, poput drugih europskih gradova, nastoji propisima regulirati zaštitu od požara na svom području. Tako 1. lipnja 1857., za zemaljski glavni grad Zagreb, Cesarsko-kraljevsko hervatsko-slavonsko namjesničko vijeće izdaje “Glasnik” s odredbama o promatranju požara i načinu dojave nakon njegova izbijanja, načinu dopreme i postupku na garištu s opremom za gašenje, te postupku nakon gašenja.

            Spomenutim odredbama Zagreb je bio podijeljen na 5 požarnih kotara, a imao je poput Beča vatrogasne stražare koji su motrili na grad sa dvije kule (današnji Lotrščak i Zvjezdarnica). Pojava požara obznanjivala se isticanjem crvene zastave danju, a crvene svjetiljke noću, i to na onoj strani kula za motrenje na kojoj strani grada je izbio požar.
            Turpijarski obrtnik Oto Meyer, rođen 1842. u Varaždinu, čiji roditelji potječu iz Edingena kod Strassbourga, bio je inicijator osnivanja dobrovoljnog vatrogasnog društva u Varaždinu. Boraveći u Njemačkoj, Meyer je prenio ideju o osnivanju dobrovoljnog vatrogastva u Varaždin, koji je dotad nekoliko puta stradao od požara, pa su Varaždinci objeručke prihvatili zamisao o osnivanju dobrovoljnog vatrogasnog društva. Tako se 17. lipnja 1864. osniva “Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor”. Dobrovoljno vatrogasno društvo u Varaždinu treće je osnovano društvo u Austro-Ugarskoj  monarhiji. Prije njega osnovana su društva u Šopronju (Edenburg u Ugarskoj) i Reichenburgu u Češkoj. Poznati varaždinski gitarist i skladatelj Ivan Padovac stavio je varaždinskim vatrogascima na raspolaganje svoju kuću, u kojoj je društvo imalo sjedište. Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu iznjedrio je i Mirka Kolarića (1850. - 1917.), jednu od najznačajnijih osoba hrvatskog vatrogastva. Kolarić je izrastao u značajnog stručnjaka - gasitelja u vatrogasnim redovima i u ulozi instruktora, ili kako se to u ono vrijeme zvalo “vježbatelja”, stekao neprocjenjive zasluge za stručnu izobrazbu vatrogasaca.
            Poslije Varaždina i u drugim hrvatskim gradovima osnivaju se dobrovoljna vatrogasna društva, U Sisku odmah sljedeće godine, 1865., u Otočcu 1868., u Ludbregu 1869., u Zagrebu 1870., u Karlovcu 1871. itd.
            Najprije se zapovijedi u vatrogasnim društvima izdaju na njemačkom ali zahvaljujući Mirku Kolariću, koji je s njemačkog preveo na hrvatski vatrogasni “Vježbovnik”, uvodi se u naše vatrogastvo zapovijedanje na hrvatskom jeziku. Kad je 1877. biskup Strossmayer posjetio Varaždin, dočekali su ga pored ostalih i vatrogasci kojima je zapovijedao Mirko Kolarić, i to prvi put na hrvatskom jeziku.
            Zagrebačko vatrogastvo zahvaljuje svoj postanak inicijativi Đure Stjepana Deželića, rođenog u Ivaniću 1838., službenika zagrebačkog Gradskog poglavarstva te doživotnog gradskog vijećnika. Deželić je u hrvatsko vatrogastvo uveo poznato geslo “Pomoz Bog!”. On je napisao i “Obučevnik za vatrogasce”, a na mjestu gdje se nalazi Gospodarska komora Hrvatske na Rooseveltovom trgu, organizirao je vježbalište, gdje su izvođene vatrogasne vježbe na drvenom tornju, izgrađenom u tu svrhu. U Zagrebu je za ono vrijeme uspostavljen suvremen sustav dojave požara.
            Osnivač zagrebačkog vatrogastva Đuro Deželić postao je i prvim predsjednikom udruge dobrovoljnih vatrogasnih organizacija, osnovane 2. svibnja 1876. pod imenom Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica. Ta je zajednica znatno utjecala na unapređenje rada dobrovoljnih vatrogasnih društava u Hrvatskoj. U godini osnutka Zajednice djelovalo je u Hrvatskoj već 27 dobrovoljnih vatrogasnih društava a do prvog svjetskog rata (1914.) u Zajednici je bilo organizirano 119 dobrovoljnih vatrogasnih društava a izvan zajednice djelovalo je 61 društvo.
            Devedesetih godina prošloga stoljeća pojavili su se i vatrogasni časopisi u Hrvatskoj. Godine 1892. pokrenut je i “Vatrogasac” - prvi hrvatski ilustrirani časopis, koji je jednom mjesečno izlazio u Rijeci. Mirko Kolarić, nezadovoljan uređivačkom politikom časopisa “Vatrogasac”, pokrenuo je “Vatrogasni viestnik” kao glasilo Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, koje je izlazilo dva puta mjesečno.
            Hrvatsko vatrogastvo je u tim počecima okupljalo u svojim redovima i niz značajnih osoba onog vremena. U zagrebačkoj vatrogasnoj organizaciji djelovao je još od 1872. poznati zagrebački liječnik dr. Ivan Kosirnik. Osim što je bio osnivač klizačkog sporta i planinarstva u Hrvatskoj, Kosirnik je bio čvrsto vezan uz vatrogastvo, djelujući u zagrebačkom dobrovoljnom društvu i kao društveni liječnik. Vatrogascima je bila namijenjena i njegova knjiga “Prva pomoć kod nenadanih nesreća”, koja je zapravo i prvi priručnik iz prve pomoći za vatrogasce.
            Poznati hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc, po povratku iz Beča u Zagreb, uključio se u vatrogasnu organizaciju, te je za potrebe vatrogasaca skladao vatrogasne koračnice, tzv. “poputnice”. Na tekst Đure Deželića Zajc je uglazbio i “Vatrogasnu himnu”, koja se i danas izvodi prilikom prigodnih vatrogasnih manifestacija.
            I mnogi ugledni građani nastojali su, bilo novcem, bilo materijalnim vrijednostima ili djelatnošću pomoći dobrovoljnom vatrogastvu. Zagrepčanin Julijo pl. Zigeunner, zvan “Cigajnerbaron”, poklonio je dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu 2900 forinti, čime je od tvornice “Kernreuter” u Beču nabavljena parna vatrogasna štrcaljka i predana 2. ožujka 1890. zagrebačkim vatrogascima. Ta se štrcaljka, pod imenom “Julijeva parnjača”, čuva danas u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Zauzela je važno mjesto u povijesti zagrebačkog vatrogastva, jer su se prije nego što je kupljena i korištena, požari gasili isključivo pomoću ručnih štrcaljki.
             U Zagrebu je 1. listopada 1910. osnovana profesionalna vatrogasna straža. Kako je brojčano bila mala (samo 11 članova), to je dobrovoljno vatrogasno društvo u Zagrebu i dalje imalo veliku važnost glede požarne sigurnosti grada. Profesionalne vatrogasne postrojbe osnivaju se u drugim hrvatskim gradovima tek poslije II. svjetskog rata.
Posjeta: 6039

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved